www.ziher.hr Open in urlscan Pro
162.159.134.42  Public Scan

Form analysis
2 forms found in the DOM

/

<form class="search-form search-form--top" action="/">
  <input type="text" class="search-form__field" name="s" autocomplete="off">
</form>

/

<form class="search-form " action="/">
  <input type="text" class="search-form__field" name="s" autocomplete="off">
</form>

Text Content

 * Najnovije
 * Glazba
   * Glazba
   * Galerija
   * Najave
   * Novosti
   * Recenzije
   * Scena
   * Ziherung
   * Kolumna: Ante Batinović
 * Knjige
   * Knjige
   * Novosti
   * Recenzije
   * Reflektira
   * Zanimljivosti
 * Film
   * Film
   * Festivali
   * Novosti
   * Recenzije
   * Serije
   * Zanimljivosti
 * Izvedbene umjetnosti
   * Izvedbene umjetnosti
   * Kritika
   * Novosti
 * Vizart
   * Vizart
   * Aktualno
   * Dizajn
   * Fotografija
   * Gram umjetnosti
   * Izložbe
   * Strip
 * Intervju
   * Intervju
   * Društvo
   * Film
   * Glazba
   * Izvedbene umjetnosti
   * Knjige
   * Strip
   * Vizart





 * Najnovije
 * Glazba
   * Glazba
   * Galerija
   * Najave
   * Novosti
   * Recenzije
   * Scena
   * Ziherung
   * Kolumna: Ante Batinović
 * Knjige
   * Knjige
   * Novosti
   * Recenzije
   * Reflektira
   * Zanimljivosti
 * Film
   * Film
   * Festivali
   * Novosti
   * Recenzije
   * Serije
   * Zanimljivosti
 * Izvedbene umjetnosti
   * Izvedbene umjetnosti
   * Kritika
   * Novosti
 * Vizart
   * Vizart
   * Aktualno
   * Dizajn
   * Fotografija
   * Gram umjetnosti
   * Izložbe
   * Strip
 * Intervju
   * Intervju
   * Društvo
   * Film
   * Glazba
   * Izvedbene umjetnosti
   * Knjige
   * Strip
   * Vizart


Pretraga


Nagrade

Impressum Powered by Neuralab


PREMINUO JE DUŠKO VALENTIĆ, SVIMA DRAG PAPUNDEK IZ VELOG MISTA

10. lipnja 2024.

Vrijeme čitanja: < 1 minuta U 75. godini života zauvijek nas je napustio glumac
Duško Valentić kojega svi pamtimo ponajprije kao Papundeka iz „Velog mista”.


EUROSONG: ŽIRI JE UKRAO JOŠ JEDNU POBJEDU

15. svibnja 2024.

Vrijeme čitanja: 4 minute Žiri je nažalost ove godine imao potpuni monopol nad
natjecanjem.


Film



MI, DJECA S KOLODVORA ZOO (2021): KULTNA NARKOMANSKA PRIČA U MODERNOM,
FILTRIRANOM IZDANJU

5. ožujka 2021. Lukre Đuka-Alemani

Foto: HBO
Vrijeme čitanja: 7 minute

Istinitu priču koju su o Christiane F. napisali novinari Sterna nakon što su je
upoznali kao svjedokinju u postupku protiv pedofila koji je žrtve plaćao
heroinom te intervjuirali i shvatili da imaju predložak knjige koja će uskoro
postati obvezno štivo za buduće generacije tinejdžera pročitala sam prvi put kao
šesnaestogodišnjakinja. Tad mi je u điru bila štok-kola petkom i pokoja cigareta
iz kutije koju sam dijelila s frendicom i sakrivala u unutrašnjem džepu školske
torbe. Christiane je sa šesnaest već bila polu-uspješno liječena narkomanka i
bivša prostitutka čija je priča šokirala ne samo Njemačku, nego cijeli svijet.



Tri godine nakon knjige, 1981., izašao je i niskobudžetni film „Christiane F. –
Wir Kinder vom Bahnhof Zoo” redatelja Ulija Edela koji je vrlo brzo stekao
status kultnog proizvoda kontrakulture. Razlozi tome su mnogi: šokantne scene
zlouporabe droge i apstinencijskih kriza koju prolaze četrnaestogodišnjaci,
melankolična i mračna atmosfera Zapadnog Berlina krajem sedamdesetih, korištenje
pravih ‘žitelja’ zloglasnog Kolodvora Zoo kao glumaca za sporedne uloge, a
svakako je popularnosti filma doprinijela činjenica da glazbu potpisuje David
Bowie koji u filmu glumi samog sebe.

Iako imam tendenciju vraćati se knjigama i filmovima koje volim i uživati u
njima ispočetka, u ovom konkretnom slučaju to nisam napravila. Neke epizode iz
njih jednostavno su preslikovite i premučne za njihovo ponovo proživljavanje,
urezane su mi u pamćenje; sjećam se gdje sam bila kad sam ih čitala, što sam
nosila i koje sam „probleme“ tad imala. Vrlo brzo sam shvatila da to što sam
imala ispit iz latinskog sutra za kojeg se nisam spremila postaje nebitno
usporedivši s recimo, problemom da ti se prijateljica predozirala u kolodvorskom
wc-u. I tako ne čudi činjenica da sam novoj seriji koja je nastala u produkciji
Constantin Televisiona i Amazon Prime Videa, a dostupnoj na HBO GO pristupila s
velikim uzbuđenjem, ali i određenom dozom skepse.

Izgleda da su oba pristupa bila opravdana.

Foto: HBO

NEKI NOVI KLINCI, NEKE NOVE PRIČE

U prvoj, od ukupno osam epizoda, upoznajemo glavne likove. Osim Christiane (Jana
McKinnon), tu su Stella (Lena Urzendowsky), Babsi (Lea Drinda), Benno
(Michelangelo Fortuzzi), Axel (Jeremias Meyer) i Michi (Bruno Alexander). Svaki
od njih ima neku svoju boljku, traumu ili drugi izvor tjeskobe zbog kojeg se
osjeća neprihvaćeno. Christianina obitelj je zbog konstantnih svađa između majke
i oca pred raspadom, a kao izlaz iz te situacije i monotonije odrastanja u
betonskom predgrađu Gropiusstadt prihvaća poziv kolega iz škole na izlazak u
diskoteku Sound. Tu prvi put uživa u druženju s novim, cool društvom, ali i u
sintetičkim drogama.

Babsi, koja tad još nije dio klape, uporno pokušava pobjeći od kuće u kojoj živi
s bogatom te strogom bakom i tetkom koje za nju skrbe, umjesto majke koja je
odsutna i oca koji se utopio. Neshvaćena i napuštena, želi počiniti
samoubojstvo, no u tome je sprječava Stella, koja i sama pati jer joj je majka
alkoholičarka koja se ne brine za nju niti toliko da spriječi napastovanje koje
nad njom izvrši redovita mušterija u njihovom kafiću. Stella upoznaje Babsi s
ostatkom ekipe na putu za Sound, gdje svi kolektivno bježe od svojih problema.

Jedan za drugim, vodeći se Axelovim primjerom počinju uzimati heroin, prvo
rekreativno, a zatim svakodnevno. Ubrzo im ponestaje novca pa ga kreću
pribavljati na razne načine, Stella pa Babsi odluče živjeti s pedofilom koji se
za njih brine i nabavlja drogu, a kasnije se i prostituiraju na Kolodvoru Zoo,
hot spotu za nabavljanje svih ilegalnih proizvoda i usluga poznatih čovjeku. Na
isti način djeluje Benno, u kojeg se Christiane ludo zaljubljuje, kao
proizvodni inventar Kolodvora, kako bi namirio svoje i Christianine potrebe koje
sve više rastu. Likovi od početnog ushićenja povremenih ekscesa, padaju u jamu
ovisnosti i kriminala od kojih nitko neće izaći netaknut, a neki neće nikad
izaći živi.

Foto: YouTube screenshot

ESTETIKA TAMO GDJE NE PRIPADA?

Već iz prve epizode jasno je da serija u mnogočemu odstupa od knjige i filma. Za
Christianu fatalni Detlef u seriji je inkorporiran u lik Benna, ali osim likova
i nekih dijelova radnje, velika je razlika i u samoj atmosferi. Dok knjiga iz
očaja prelazi u onaj još veći, serija, iako ima svojih jezivih scena, ima i onih
lijepih. Prelijepih, zapravo. Od onih koje su, rekla bih, opravdano ukrašene,
kao npr. noćne scene Berlina ili ekstatičnog partijanja u Soundu, do onih koje
su hiperestetizirane samo iz razloga da budu zaista lijepe gledatelju, ne
uzimajući u obzir koji je sadržaj istih.

Tako npr. u sceni u kojoj Babsi, Stella i Christiane po prvi puta zajedno traže
mušterije na štajgi svira vesela, upbeat glazba, cure s osmijehom na licu idu od
auta do auta u kostimima à la Mötley Crüe ili Judas Priest. Po općenitoj vibri
te scene gledatelj bi pomislio da promatra Juliju Roberts kako u romantičnoj
komediji „Pretty woman” bira haljinu u fensi butiku na Rodeo Driveu, a ne
maloljetnice koje traže nekog monstruma s kojim će provesti noć da bi zaradile
za dop.

PARALELNI BERLIN KOJI SPAJA SEDAMDESETE I DANAŠNJICU

Naravno da je nezahvalno seriju uspoređivati s dosadašnjim ostvarenjima
temeljenim na ovoj priči ili tematici maloljetničke ovisnosti te su to i
pokušali izbjeći njeni tvorci navodeći u intervjuima da žele stvoriti paralelni
svijet Berlina koji spaja sedamdesete i sadašnjost. Svijet u kojemu će ispričati
tu univerzalnu priču bez da je u potpunosti kopiraju, a i na početku svake
epizode pojavljuje se tekst koji gledatelje upozorava da se radi o fikciji koja
se samo temelji na Christianinom životu.

No, izabravši upravo njenu priču za ekranizaciju (koja je već planetarno
popularna, ima fanove, čitaj: izvore profita diljem svijeta) morali su
prihvatiti rizike koje ona sa sobom nosi. Pogotovo rizik preuljepšavanja
određenih epizoda njenog života koje ne samo da ne treba uljepšavati, nego
publici treba prikazati točno onoliko grozomornima koliko su bile u stvarnosti.
Sve drugo dodaje nekakav sjaj nečemu što gledatelju, ma koliko god (ne)povodljiv
bio, ne smije biti prikazano, pogotovo uzevši u obzir da su i film i knjiga koji
puno sirovije prikazuju njen život, optuženi za glorifikaciju istog.

Foto: HBO

REFERENCE IZ DOP-KULTURE

Osim po raskošnim kostimima koji transcendiraju modne trendove i podjelu na
određene periode, „Mi, djeca s kolodvora Zoo” podsjeća na „Euphoriju” (Levinson,
2019.), seriju koja također na hiperestetiziran način prikazuje živote
problematičnih tinejdžera, i po povremenim nadrealnim scenama. Radi se o
doprinosu naraciji koji je zbilja čest kod junkie kinematografije i pogotovo
efektan u „Euphoriji” jer kroz njega vidimo želje i snove likova u čijoj se
psihi pred raspadom brišu granice realnog i nadrealnog.

Tako Babsi, osim što komunicira s pokojnim ocem, tijekom fiksanja upada u bazen
pun kristalno čiste vode, kao što smo, recimo, vidjeli u sceni kad Renton u
„Trainspottingu” (Boyle, 1996.) upada u wc u kojemu je voda ipak „malo“
prljavija nego u Babsinom slučaju. Osim toga, posljednja scena serije je gotovo
jednaka posljednjoj sceni „Trainspottinga 2” (2017.) u kojem se od fokusa scene
kamera udaljava veoma brzo unazad, oponašajući brzu vožnju tunelom.

Također nije ni pretjerano originalna sekvenca Frankovog bordela. I ona je
pre-uglancana verzija poznate scene u „Rekvijemu za san” (Aronofsky, 2000.) u
kojoj se prikazuje koliko nisko je lik Marion pao u svojoj ovisnosti

Foto: HBO

SOUNDTRACK ZA POLU-ŽIVOT

Glazba je suvremena pa je jedina muzička poveznica s filmom Bowie. Između
njegovih ostalih pjesama, u jednom od ključnih trenutaka serije čujemo Heroes,
glavnu traku originalnog filma. No iz nekog, meni nepoznatog razloga, nakon samo
nekoliko taktova pjesme kreće obrada Sijine pjesme Chandelier (čitaj: zašto,
pobogu?). Osim nje, soundtrack sadrži i pjesme bendova kao što su Cigarettes
after sex, Tame Impala, Wolf Alice te Florence + the Machine. To doprinosi
atmosferi bezvremenosti koja se vuče iz epizode u epizodu u kojima, s jedne
strane likovi komuniciraju pomoću pisama i telefonskih govornica, a s druge
strane partijaju u modernom klubu u kojem se pušta nekakav incestuozni hibrid
EDM-a i deep house-a.

I kad smo već kod diskoteke Sound, mjesta koje je bio glavni centar zbivanja
Christianinih tinejdžerskih dana, i on je prikazan prenakićeno i vedro.
Atmosfera kluba nema nikakve veze s tvrdom i mračnom berlinskom elektroničkom
scenom, a isto vrijedi i za sami Kolodvor Zoo koji je u nekim dijelovima čak
retro šarmantan, a svakako je ljepši i čišći od, na primjer, zagrebačkog Glavnog
kolodvora.

Foto : Youtube screenshot

SVIJETLI MOMENTI TREZVENOSTI

Unatoč svemu što sam gore navela, serija nije loša, dapače, ima vrhunske
momente. Za početak, prednost koju ima nad filmom, koji je, naravno, kraće
minutaže, jest ta da smo mogli puno više promatrati psihološki razvoj pojedinih
likova, njihove odnose s roditeljima, prijateljima i partnerima. To se posebice
vidi kod lika Babsi, čiju priču možemo puno pomnije pratiti, razumjeti njenu
patnju i neadekvatan odgoj i želju za autodestrukcijom. Glumica koja ju
predstavlja je odlično izabrana, jer, za razliku od većine ekipe, zaista izgleda
kao da ima četrnaest godina te ima nevini, anđeoski izgled mlade Twiggy pa je
pogotovo teško gledati scene kad je ona na dnu. Odličan posao je napravio i
glumac koji je utjelovio Axela, jedinog iz ekipe koji uči zanat i napreduje, ali
zbog boli neuzvraćene ljubavi, paranoje, a pretežito ovisnosti, završava
tragično.

Duljina serije također omogućuje i sporednim likovima, kao što su Christianini
roditelji, doći do izražaja, što svakako pomaže gledatelju pri analizi uzroka
ovisničkog ponašanja njihove kćeri i njenog daljnjeg neuspjeha u vezi s drugim
narkomanom.

GLEDATI BEZ USPOREDBI

Lajtmotiv pukotine koji je prisutan svugdje, od uvodne špice do Michinog pucanja
u Pragu je odličan, na nedvojben i efektan način nas podsjeća što točno gledamo,
a pogotovo je jak kad se preko tapeta s uzorkom na konjiće u Christianinoj
dječjoj sobi prikaže golema pukotina kao jasan znak da je njeno djetinjstvo
zauvijek gotovo, a budućnost sasvim neizvjesna.

Uz odličnu glumu i zbilja lijepe vizuale, „Mi, djeca s kolodvora Zoo” je, unatoč
tome što ima svoje nedostatke, vrlo dobro ostvarenje koje je možda zahvalnije
gledati kao zasebno, ne uspoređujući ga s dosadašnjima. Priču koju su tvorci
htjeli ispričati, ispričali su možda previše poetski i liberalno, ali i dalje
dovoljno realno da zaboli. Ta priča o djeci koju su iznevjerili odrasli i koja
upada u ponor poroka, a kad uspije bar malo izviriti iz njega, jedna drugu opet
povuku na dno ispričana je uvjerljivo. Samo je šteta što je ispričana kroz
perspektivu Christiane, koja je tako konkretno vezana uz duh svog vremena i
mjesta radnje. Smatram da bi prava fikcija bila podložna manjem broju kritika, a
univerzalnost te poruke bila bi dobrodošla, jer u današnjem vremenu, ona to
svakako još uvijek jest.

--------------------------------------------------------------------------------

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za
elektroničke medije.

(Visited 14.757 times, 76 visits today)
Be social
Share on Facebook Share
Share on TwitterTweet
Send email Mail
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
01234567890123456789.01234567890123456789%
ziher
1 2 3 4 5
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!



KOMENTARI




Hoću nešto drugo iz kategorije "Film"
Hoću nešto sasvim drugo!
Zihermetar
01234567890123456789.01234567890123456789%
ziher
Be social
Share on Facebook Share
Share on TwitterTweet
Send email Mail
Povezano


Nova serija “Mi djeca s kolodvora Zoo” uskoro na HBO GO



Video: Klasika u modernom ruhu – beatbox, zašto ne?



Kultna Leica proslavila stoljeće fotografije



Kultna Analena koncertom u Močvari slavi 20 godina rada



Retropetak: Kultna jugoslavenska horor-komedija („Davitelj protiv davitelja“, S.
Šijan)

Najnovije
Preminuo je Duško Valentić, svima drag Papundek iz Velog mista
Corey Taylor (Šalata): Zmajski bal
„Ministarstvo negospodskog ratovanja”: Nemilosrdni odred otpisanih gadova
„Leptirići u trbuhu, glave na kolcima” (N. Strašek): Radnička, ljubavna, ljudska
Ivan Oštarčević: „Svaku kritiku pamtim i učim iz nje”
Autor
Lukre Đuka-Alemani
Više od autora
Marko Vukić: „S muzikom zaspiš i s muzikom se budiš“
U zagrebačkoj Galeriji Vladimira Horvata otvorena izložba „AqUA”
„Na vrh nitko ne dolazi sam”: 10 lekcija koje smo naučili na predavanju Jorgea i
Demiána Bucaya
„Gledajte kako plešemo” (L. Slimani): Moćna saga o franko-marokanskoj obitelji
Jorge i Demián Bucay stižu u Lisinski
Svi članci